On je diplomarini profesor muzike i radi u školi u Mojkovcu, ali za njega je ribolov najljepša stvar na svijetu. Boris Ilić, rođen je u Mojkovcu, a prve „ribolovne korake” napravio je sa samo osam godina...
– Prvi odlasci u ribolov bili su sa ocem, jer je ribolov porodična tradicija. Od samog starta sam zavolio i Taru, rijeku koja ima posebnu dušu. Vjerujem, da ko jednom osjeti blagodeti boravka na njenim obalama, a posebno u ribolovu, ne može, a da ne poželi ponovo da se vrati prelijepim virovovima i brzacima. Ponekad vas ispuni i uživanje u njenim prelijepim pejzažima. Njena ljepota i bistrina očaravaju, posebno one koji je poštuju i vole.
● Ko je krivac što ste danas zaljubljenik posebne ribolovne tehnike – mušičarenja?
– Sa ribolovnom disciplinom - mušičarenje (fly fishing), susreo sam se prije nešto više od četri godine. Prvo takmičenje u mušičarenju koje je organizovano u Mojkovcu za mene je bilo otkrovenje. Do tada skoro da ništa nijesam znao o ovom načinu lova. Međutim, zadobila me je na mah i za cio život. Moj početak u flaj fišingu i bukvalno prvi izlazak na vodu, vezan je za poznatog mušičara iz Kolašina – Ivicu Rajkovića. On mi je pokazao osnove tehnike zabacivanja (FC), a ja sam sa malo vježbe i nekoliko ulovljenih riba bio potpuno osvojen, poput mnogih drugih ljubitelja sportskog ribolova koji su se oprobali u ovoj ribolovnoj dispilini.
● Na koje mamce najradije lovite i zašto baš oni? Pravite li možda svoje mušice?
– Najviše volim da lovim na suvu mušicu i strimera. Još ne vezujem sam mušice, ali iskusni mušičari su me savjetovali da počnem da sam pravim mušice jer je, kako kažu, poseban osjećaj uloviti ribu svojim kreacijama.
● Koji su omiljeni tereni na kojima lovite i koje je to doba kada najviše volite da budete na vodi?
– Na vodi sam gotovo svakodnevno, međutim po produktivnosti u ribolovu izdvajam jun, jul, septembar, oktobar i januar. Omiljena mjesta koje posjećujem su Kaludra, kod čuvenog Vučinića mosta, do Tmajevca – ušće Ravnjaka u Taru.
● Koju opremu i taktiku primjenjujete u flaj fišingu i ribolovu uopšte?
– Najviše volim dry fly tehniku u mušičarenju, a kada nimfarim onda koristim tzv. češki stil nimfarenja.
● Tokom boravka na vodi, ribolovci dožive zgode i nezgode. Hoćete li za naše čitaoce da ispričate neku anegdotu?
– Trofej koji ću pamtiti je moja prva ulovljena mladica, riba koja važi za kraljicu ribolova. Ona je najveći, najoprezniji i najlukaviji predotor u našim vodama. Bio je to jun, dan 15, u sumrak oko pola devet. Nakon desetak minuta borbe, ta grdosija je bila izvučena na obalu. Izmorenu sam je uz pomoć mog druga Dragana Novakovića izvukao iz vode. Bila je teška sedam kilograma, a duga 97 centimetara. E, to je moja najveća zgoda. Trenutak koji ću vjerovatno, do kraja života pamtiti.
● Kako ocjenjujete ribolovne prilike u Crnoj Gori?
– Kao vid turističke promocije, ribolov u Crnoj Gori dobija sve više na značaju. Mislim da Crna Gora ima nevjerovatan potencijal koji leži u njenim rijekama, naročito Tari i Limu. Tara je sama po sebi brend u Evropi i svijetu. Državni organi treba konačno da zauzmu jasniji stav po pitanju očuvanja obala rijeka, zaštite ribljeg fonda i pomoći oko plaćanja ribočuvara. Samo tako naše vode mogu biti očuvane, a potom i upisane u kartu najpoznatijih ribolovnih destinacija u Evropi.
● A kakvo je stanje po pitanju razvoja ribolovnog turizma u Mojkovcu?
– U sklopu posjete revirskom dijelu rijeke Tare u Mojkovcu, obavezno treba posjetiti „Imanje Rakočević” koje se nalazi u mjestu Gacka, na trećem kilometru od Mojkovca. Od ove godine u ponudu su uvrstili i turistički sportski ribolov. U saradnji sa S.R.K. „Tara” – Mojkovac, „Imanje Rakočević” je izdvojilo sredstva, kao sponzor, za poribljavamnje rijeke Tare i plaćaju još jednog ribočuvara. Organizovana je posebna zona za sportski ribolov flaj fišing, po principu „uhvati i pusti”! Za Mojkovac i za rijeku Taru, kao i za razvoj turizama ovog kraja, ovaj gest „Imanja Rakočević” ima veliki značaj i trebalo bi da bude primjer i drugim turističkim akterima u kom smjeru treba razvijati posao.
Takođe, ribolovni turizam je u samom začetku uzeo maha. Rezultati su očigledni, te zato očekujemo već na proljeće i ljeto 2015. godine priliv većeg broja stranih turista. Vjerujem da će za dvije do tri godine Mojkovac i mojkovački dio Tare biti prepoznat i kao top destinacija za sportski ribolov. Možemo biti lideri u ovom segmentu turističke ponude u Crnoj Gori, što su i ambicije i ribolovnog kluba i ljudi koji rade i zalažu se za ostvarivanje ove ideje.
● Koju svjetsku destinaciju biste željeli da posjetite i zašto baš nju?
– Posjetio sam veći broj ribolovnih destinacija po Balkanu, a moja želja je da jednog dana odem u Mongoliju, tačnije na rijeku Culut, prebogatu pastrmkom i tajmenom. U njoj žive rekordni primjerci teški više od 25, 30 kilograma.
Srđan Bošković Murino